12 Pitanja za uvođenje Održavanja usmjerenog na pouzdanost

Nedavno sam naišla na listu pitanja autora Setha Godina Some questions na blogu. Pitanja se odnose na proizvode i usluge, pa sam ih preuzela i analizirala iz aspekta Održavanja usmjerenog na pouzdanost RCM (Reliability centered maintenance) strojeva i strojarske opreme.

Pitanja su zapravo smjernice za uvođenje ovakve vrste održavanja u bilo koje proizvodno postrojenje i daju nam priliku da jednu standardnu strojarsku temu razmotrimo iz drugog kuta.

1. Što je održavanje usmjereno na pouzdanost?

Održavanje usmjereno prema pouzdanosti je skup ciljano usmjerenih aktivnosti kojima se strojarska oprema održava u takvom stanju da u potpunosti ispunjava svoju funkciju u sadašnjim radnim uvjetima. Time se istovremeno smanjuje rizik iznenadne havarije, onečišćenja okoliša ili ozljede djelatnika.

Konkretno, pumpa za dobavu rashladne vode u sustavu hlađenja klipnog kompresora će primjenom održavanja usmjerenog prema pouzdanosti kontinuirano nastaviti pumpati rashladnu vodu bez obzira na promjenu radnih uvjeta kompresora (varijacije kapaciteta, tlaka i temperature u cilindrima).

2. Za koga je namijenjeno održavanje usmjereno prema pouzdanosti?

Održavanje usmjereno prema pouzdanosti je namijenjeno za svu opremu ugrađenu na bilo kojem proizvodnom postrojenju bilo koje tvrtke. ISO 55000 strojarsku i svu drugu opremu definira kao vlasništvo tvrtke koje svojim radom ostvaruje vrijednost za dotičnu tvrtku.

Dokle god oprema pouzdano radi, dotle će tvrtka imati ostvarenu vrijednost.

Tako da je u konačnici održavanje usmjereno na pouzdanost namijenjeno svim vlasnicima proizvodnih tvrtki, djelatnicima proizvodnje i održavanja koji se brinu o ugrađenoj opremi i svima na bilo koji način povezanim s tvrtkom.

3. Koje promjenu planiramo uvođenjem RCMa?

Promjene u sustavu održavanja proizvodnog postrojenja kojima će rezultirati uvođenje održavanja usmjerenog prema pouzdanosti obuhvaćaju:

a) Pravovremeno otkrivanje kvarova i otklanjanje prije nego se dogode
b) Detaljno i kvalitetno poznavanje stanja opreme u svako vrijeme
c) Poboljšanje sveukupnih performansi održavanja
d) Efektivnije raspoređivanje budžeta za održavanje
e) Kultura proaktivnog rada i angažman svih djelatnika u brizi za opremu

4. Koji je najkompleksniji korak prilikom uvođenja RCM?

U praksi se pokazalo da je najteži dio prilikom uvođenja RCM promjena u načinu svakodnevnog izvođenju radova, a ljudi se prirodno odupiru svakoj promjeni koji ih izbacuje iz zone komfora ili izaziva iz dosadašnjeg načina rada i razmišljanja.

Usvajanje kulture pouzdanosti na svim razinama organizacije je vraški zahtjevan zadatak, pogotovo uzevši u obzir naš mentalitet i stavove ljudi.

Održavanje će kretati u smjeru pouzdanosti tek kada svaki djelatnik osvijesti da smo svi mi karike u lancu za osiguranje kvalitetnog rada opreme i da svakim danom svjesno donosimo odluku hoćemo li se i na koje načine brinuti o opremi.

Metode koje ćemo provoditi i redoslijed provođenja su isključivo tehnička stvar koja se puno lakše rješava kada smo svi suglasni u kojem smjeru idemo i što time namjeravamo postići.

5. Koje vještine su nam potrebne da bi uveli RCM?

Po meni je najveća vještina za uvođenje bilo kakvog unaprijeđenja rada opreme ovih dana u prvom redu dobra volja, trud i zalaganje pojedinca.

Analiza stanja i definiranje slabih točaka u održavanju su početna točka. Kontinuirana edukacija, definiranje dobrih praksi i procedura, sustavno uvođenje dobrih praksi te poznavanje metodologije i tehnika RCM su nadogradnja.

6. Tko će nam pomoći prilikom uvođenja RCM?

Ima jedna stara izreka: pomozi si i Bog će ti pomoći! Dakle, u prvo redu se mi sami moramo osvijestiti i poraditi na podizanju kvalitete održavanja kako bismo sami sebi pomogli.

Nakon toga slijedi sve ostalo. Izmjena iskustava i dobrih praksi s kolegama iz drugih kompanija koje su već uvele RCM, stručnjaci iz organizacija koje se bave pouzdanošću opreme te vanjski konzultanti također mogu pomoći.

Ovdje bih se ukratko osvrnula na konzultante s obzirom na to da ih spominjem nekoliko puta u članku. Konzultant je osoba koja posjeduje stručno znanje iz usko specijaliziranog područja, u ovom slučaju uvođenja pouzdanosti u vaš sustav održavanja.

Nema tog konzultanta koji će posao odraditi umjesto vas i održavati sustav na život jer jednom kada on/ona ode, prepušteni ste vlastitim snagama.

Prilikom angažmana konzultanata treba biti pažljiv zato što je pogotovo vani ova niša jako zasićena, a kvaliteta je vrlo šarolika. Ako se odlučite ići u smjeru angažiranja konzultanata, prikupite nekoliko ponuda, raspitajte u drugim kompanijama koje su angažirale konzultante za ocjenu njihovog doprinosa te dobro provjerite reference konzultanata.

Također, obvežite ih ugovorom s jasno definiranim i mjerljivim rezultatima koje očekujete od konzultanata kako biste kasnije izbjegli nesporazume i nepotrebne glavobolje.

Ima zaista sjajnih konzultanata koji će vam puno pomoći da unaprijedite procese održavanja, ali ima i puno onih koji prolaze na reklamu i obećanja, a kasnije dobijete upitne rezultate, pa zato budite oprezni.

Vi sami najbolje poznajete svoja postrojenja i stanje opreme.

7. Na koji način ćemo potvrditi da RCM funkcionira u praksi?

Kontinuiranim mjerenjem praćenjem i analizom prethodno definiranih pokazatelja u određenom vremenu poput: broja kvarova u mjesec dana, broja hitnih intervencija, realiziranog budžeta za radove održavanja, broja preventivnih i broja korektivnih radnih naloga, broj ispada postrojenja ili nepravilnosti u radu, troška rezervnih dijelova, broja kvarova kritičnih strojeva…

Svatko sam definira pokazatelje ovisno o kompleksnosti postrojenja i količini opreme. Pokazatelji koji su bitni u održavanju strojeva u prehrambenoj industriji će se poprilično razlikovati od pokazatelja u naftnoj industriji.

8. Bi li RMC imao veći utjecaj ako se odreknete kontrole i zasluga?

Poprilično kompleksno i teško pitanje na koje ne postoji jednoznačan odgovor. Nije zasluga pojedinca nego čitave organizacije kada sustavno i zajednički radi na npr. smanjenju broja kvarova ili povećanju broja preventivnih radova.

Zasluga pojedinca leži u preuzimanju odgovornosti za vlastiti doprinos, pokreatnju i realizaciji inicijativa za poboljšanje, dok organizacijska kultura treba omogućiti okvir u kojem se sve realizira.

9. Koliko vam je važano održavanje usmjereno prema pouzdanosti RCM?

RCM je veliki iskorak u održavalačkoj praksi i po važnosti treba biti pri vrhu liste prioriteta u svakoj proizvodno orijentiranoj kompaniji.

Daje smjernice za unaprijeđenje stanja opreme, što u konačnici dovodi do duljeg radnog vijeka i držanja troškova pod kontrolom.

10. Koliko je zahtjevno uvođenje RCM-a?

Uvođenje održavanja usmjerenog prema pouzdansoti u prvom redu ovisi o kompleksnosti proizvodnog postrojenja, količini opreme i sustava.

Razina zahtjevnosti prilikom uvođenja nije i ne treba biti jednaka za svako proizvodno postrojenje, stoga se okanite iluzije da se to izvodi brzo i jeftino.

Zahtjevnost uvođenja RCM u pogone za preradu i proizvodnju konzerviranog voća i povrća nije jednako zahtjevno kao uvođenje RCM u farmaceutska postrojenja za proizvodnju preparativne kozmetike.

Obično se angažiraju specijalizirani konzultanata koji će analizirati postojeće procese i dati vam preporuke na koji način ćete dosadašnje načine održavanje transformirati u održavanje usmjereno povećanju pouzdanosti.

11. Koje su prepreke za uvođenje RCM-a?

Prepreke za uvođenje RCM-a se trebaju sagledati iz nekoliko kuteva:

a) Tehnički: Kompleksnost postrojenja, stanje i starost postojeće opreme, vrijeme između kvarova (MTBF), vrijeme između popravaka (MTTR), tehnološki proces,
b) Organizacijski: broj i struktura djelatnika, organizacijska kultura, transparentnost dijeljenja informacija, mentalni sklop djelatnika i ukalupljenost u praksu „to se kod nas uvijek tako radilo“,
c) Ekonomski: raspoloživ godišnji budžet održavanja, odnosi s nabavom i dobavljačima, gubitak profita nastao zbog operativne neraspoloživosti opreme, broj hitnih intervencija zbog neočekivanih kvarova, troškovi preventivnog održavanja….

12. U kojoj mjeri se odražava nedostatak održavanja usmjerenog na pouzdanost u vašem postrojenju na profitabilnost tvrtke?

Pogledajte koliko ste imali kvarova u proteklih 5 godine, na kojoj vrsti opreme, kakve su vam postojeće procedure održavanja, koliki su vam troškovi rezervnih dijelova i koliko često ih naručujete, kolika vam je operativna raspoloživost postrojenja….

Jednom kada temeljito analizirate postojeće stanje u svom dvorištu, pogledajte malo kako stoji konkurencija koja je u svoje procese uvela održavanje usmjereno prema pouzdanosti.

Nakon toga napravite plan i krenite u realizaciju. Sretno!

Jeste li uveli održavanje usmjereno prema pouzdnosti u vašu tvrtku? Kakvi su rezultati? Gdje ste imali najviše izazova? Kako ste ih riješili? Podijelite iskustva u komentarima!

Osvrt na radionicu Certificirani lider za Pouzdanost u upravljanju održavanjem opreme

U ovom članku prenosim svoje dojmove, iskustva i zaključke sa svojeg sudjelovanja na radionici za Certificiranog Lidera za pouzdanost CRL – Certified Reliability Leader. U svijetu ima više organizacija koje pružaju edukaciju i certifikaicju iz područja pouzdanosti poput Reliabilityweb, Society of Maintenance and Reliability Professionals (SMRP), Mobius Institute i The Association of Asset Management Professionals.

Radionica se održavala 3 dana za redom online preko Zoom-a, svakog dana u trajanju po 5 sati, od čega smo imali 45 minuta edukacije + 15 min pauze. 2 trenera sa preko 40 godina iskustva u industrijskom održavanju su naizmjenično pokrivala različita područja.

Kome je radionica namijenjena?
Radionica je namijenjena svim tehničkim stručnjacima u području dugogodišnjeg održavanja opreme različitih proizvodnih postrojenja, djelatnicima u održavanju da bi usavršili postojeća znanja i stekli nova te svima koji se na bilo koji način aktivno bave različitim aspektima održavanja opreme. Radionica je priprema sudionika za kasniji ispit i dobivanje certifikata.

Radionica se plaća. Edukacijske materijale i knjige (Complete Body of knowledge) morate platiti i naručiti odvojeno i povrh svega, ispit se plaća zasebno. Na kraju vam ukupan trošak obuhvaća: radionicu + edukacijski materijal + ispit. U Hrvatskoj je trošak edukacije porezna olakšica za poslodavca pa prije nego se upustite u sve troškove, provjerite da li možete dobiti kakvu olakšicu.

Sadržaj Radionice za Certificirane Lidere pouzdanosti (CRL)
Glavni ciljevi radionice su naučiti polaznike sve elemente Uptime sustava unaprijeđenja stanja proizvodne opreme prikazanog na slici 1., terminologiju, pojmove, ideje i koncepte da bi podigli razinu vlastitog znanja te uspješno položili ispit za dobivanje Certifikata. Svatko zasebno otkrije i primjenjuje u svakodnevnom radu što znači biti Lider za pouzdanost opreme, strojeva i strojnih sustava.

Slika 1. Uptime sustav elemenata za uneprijeđenje pouzdanosti

Istraživanje koje je proveo portal za zapošljavanje navodi da je certifikacija iż područja pouzdanosti pomogla 60% zaposlenika da postignu napredovanje u karijeri, 13% ispitanika je ostvarilo povećanje plaće, dok je 7% dobilo bolji posao zahvaljujući posjedovanju certifikata.

Edukacijski materijali za radionicu (Complete Body of knowledge) obuhvaćaju 5 priručnika tkz. Putovnica/Passports u bojama za svako područje Uptime tablice elemenata te 3 knjige – rječnik pojmova, priču o putu prema pouzdanosti „ The journey” te priručnik „Nemojte samo popraviti, unparijedite! / Don’t just fix it, Improve it!”

Slika 2. Edukacijski materijali za radionicu, 5 Putovnica, knjiga o unaprijeđenju, priča o putu prema pouzdanosti i rječnik

Priručnici ili Putovnice su za područja:

• Inženjering pouzdanosti u održavanju/Reliability engineering (narančasti priručnik) s temama: analiza kritičnosti opreme, razvoj strategija za ostvarivanje i povećanje pouzdanosti, inženjering pouzdanosti, analiza uzroka kvara, upravljanje kapitalnim projektima te konstrukcija usmjerena prema pouzdanosti
• Upravljanje stanjem opreme/Asset condition Management (zeleni priručnik) obuhvaća područja dijagnostičkih metoda: prikupljanje informacija o stanju opreme, analiza vibracija, analiza radnih medija, ultrazvučno ispitivanje, infracrvena termografija, ispitivanje elektromotora, centriranje i balansiranje, NDT i podmazivanje strojeva
• Upravljanje izvođenjem radova/Work execution management (plavi priručnik) pokriva teme: preventivno održavanje, planiranje i raspoređivanje/scheduling, pouzdanost radom operatera, MRO upravljanje rezervnim dijelovima, uklanjanje defekata i računalni sustav upravljanja održavanjem CMMS.
• Leadership u pouzdanosti/Leadership for reliability (crveni priručnik) obuhvaća teme: integritet, operativna izvrsnost, pokroviteljstvo izvršnog menadžmenta, upravljanje ljudskim resursima, učenje usmjereno na razvoj kompetencija djelatnika te putovanje u razvoju pouzdanosti
• Upravljanje imovinom/Asset management (žuti priručnik) se odnosi na poslovni aspekt razvoja pouzdanosti i obrađuje teme: strategije i planovi, korporativna odgovornost, plan upravljanja strateškom opremom, upravljanje rizicima, baza znanja o opremi, upravljanje životnim ciklusom opreme, donošenje odluka, pokazatelji performansi te kontinuirano unaprijeđenje.

Slika 3. Priručnici za svako područje Uptime tablice

Da dodatno pojasnim, svaka od nabrojanih tema iz određenog priručnika sama za sebe predstavlja beskrajno znanstveno i stručno područje u kojem imate mogućnosti samostalnog istraživanja i razvoja vlastitog znanja i stručnosti. Na radionici smo dobili sveobuhvatan pregled svih sastavnica pouzdanosti u službi maksimalnog produljenja radnog vijeka opreme. Ako se odlučite na samostalno proučavanje i istraživanje, na blogu i na Internetu imate obilje izvora i digitalnih materijala.

Glavne poruke radionice

Kroz svih 15 sati trajanja radionice stalno se ponavljaju određene poruke s ciljem skretanja pažnje sudionicima na situaciju u kojoj se nalaze i gdje bi željeli biti, odnosno na dostizanje najbilje svejtske prakse. Tako smo čuli:

“Pouzdanost rada strojeva i opreme u jednom proizvodnom postrojenju je zadatak i cilj svakog djelatnika.”

“Svi posjedujete pouzdanost.“

“Ideje su dobre, ideje pretvorene u konkretne akcije su još bolje!”

“Integritet i dosljednost su početak i kraj unaprijeđenja pouzdanosti.”

“Mijenjajmo svoj način održavanja (sebe) da bi promijenili svijet oko sebe!“

Kakva je situcija u Hrvatskoj po pitanju pouzdanosti opreme?

Slušajući komentare sudionika radionice na stanje i situaciju u njihovim zemljama, prirodno je da se osvrnemo na stanje u Hrvatskoj po pitanju pouzdanosti u održavanju i najbolje prakse u svijetu. Nažalost, nisam našla konkretne kvantitativne podatke koliko se Uptime Elementi i Održavanje usmjereno prema pouzdanosti prakticira po pojedinim industrijama u Hrvatskoj pa nemam konkretne mogućnosti komentiranja. Eto prijedloga za temu istraživanja nekog budućeg stručnog članka, diplomskog ili magistarskog rada 😊

Ono što mogu reći temeljem informacija dobivenih iz neformalnih razgovora sa kolegama strojarima iz različitih branši te medijskih članaka, situacija je poprilično šarolika. Sve ovisi o velični tvrtke, raspoloživom godišnjem budžetu za održavanje, kompleksnosti proizvodnog procesa, godišnjoj količini proizvodnje, zakonskoj regulativi, zahtjevima tržišta i sl.

S obzirom da nemamo veliki proizvodni sektor u niti jednoj industriji, teško je uopće napraviti bilo kakvo kvalitetno prikupljanje podataka i adekvatnu analizu. Neke kompanije stoje poprilično dobro i trude se održavati korak sa svjetskom praksom, dok su druge tek na početnoj razini gdje caruje samo korektivno održavanje. U brojnim kompanijama održavanje i pouzdanost opreme nisu vidljivi kao sastavnice koje dodaju vrijednost poslovanju jer se utope u svakodnevnim zahtjevima proizvodnje i zadovoljavanja potreba tržišta. Npr. farmaceutska industrija stoji dosta dobro s obzirom na brojne zakonske zahtjeve koje mora ispunjavati, da ne spominjemo zdravstvene zahtjeve.

Zašto biste trebali sudjelovati na radionici za certificiranog lidera?

Prednosti sudjelovanja na specijaliziranim radionicama su višestruke. Na jednom mjestu ćete dobiti pregled cjelokupne tematike iz područja pouzdanosti, čuti različita iskustva i dobiti nove ideje za eksperimentiranje u praksi (čitaj: svakodnevnom radu). Detaljno ćete proučiti i neke segmente kojima se inače ne bavite ili se baite jako rijetko, u mom slučaju to je bilo upravljanje kapitalnim projektima i njihov utjecaj napouzdanost te ispitivanje elektromotora.

Na vođen i strukturiran način ćete proći sve glavne dijelove sustava za produljenje vijeka opreme bez obzira na industriju, vidjeti koje su vam jake i slabe točke u održavanju kroz upitnike o pojedinom elementu i vidjeti gdje se nalazi prostor za poboljšanje koje želite imati.

Treneri su u uvodnom dijelu za svaki element (Inženjering pouzdanosti, Upravljanje stanjem opreme, Upravljanje izvođenjem radova, Leadership pouzdanosti i Upravljanje imovinom) uporno postavljali pitanje: Gdje se vi nalazite i gdje se nalazi vaša organizacija? To je razina sa koje krećete i koju trebate unaprijediti jer uvijek ima prostora za bolje i kvalitetno.

Zašto vam ova radionica nije potrebna?

Svaka priča ima svoje nedostatke pa tako i ova radionica. S obzirom na to da pokriva specijalizirano područje industrijskog održavanja, budite sigurni da ćete zaista koristiti dobiveno znanje u poslu kojim se bavite ili branši gdje radite prije nego se prijavite i platite kotizaciju, inače je bačen novac. Cijena je veliki izdatak i predstavljat će udarac na budžet poslovanja ako niste trošak predvidjeli unaprijed.

Na radionici je bio prisutan veliki broj sudionika (>100 iz različitih dijelova svijeta), diskusija se odvijala isključivo preko chat-a i imali smo jako kratko vrijeme za bilo kakavu diskusiju uživo. Za sudjelovanje i praćenje trenera potrebno je napredno znanje engleskog, pogotovo iz strojarstva.

Od ostalih nedostataka, smatram da nije bilo dovoljno primjera iż prakse, svi prezentirani praktični primjeri su bili iż branši odakle dolaze treneri, uglavnom automobilska i energetska industrija. Meni je isto tako nedostajala mogućnost da imamo vremena za prikaz barem 2 ili 3 situacije koje susrećemo u svojoj svakodnevnoj praksi i načina rješavanja primjenom elementa pouzdanosti koji smo upravo razrađivali, npr. (ne)kvaliteta podataka iz CMMS-a, manjak scheduling i sl. Na online radionicama smo također zakinuti za rad u manjim grupama i druženje u pauzama za avu, jer često se puno dobrih ideja čuje baš na pauzama u neformalnom razgovoru i izmjenama

Za kraj, u Hrvatskoj nemamo zastupljen ovakav tip radionica, barem koliko mi je poznato ne postoji specijalizirana ustanova ili tvrtka koja se bavi pružanjem edukacija iz povećanja pouzdanosti strojeva i opreme. Naše tržište rada za sada još ne poznaje certifikaciju za stručnjak u području pouzdanosti održavanja, već samo pojedine proizvodno ili servisno orijentirane tvrtke.

Gdje vi stojite u elementima sa slike 1.? Na kojoj radionici ste prisustvovali u zadnjih 6 mjeseci? Koliko ste zadovoljni dobivenom edukacijom? Što ste od naučenog primijenili u praksi?

Podijelite svoja iskustva u komentarima!

Muke po održavanju protupožarnih zrakoplova

Nedavno sam u dnevnim novinama naišla na članak gdje se opisuje problematika nedostatka održavanja hrvatskih protupožarnih zrakoplova Air Tractora (kanadera), koji će u ljetnoj sezoni kada je povećan rizik od nastanka požara, pogotovo u obalnim područjima, ovoga ljeta biti prisutni u manjem broju nego ranijih godina. 

S obzirom da je održavanje strojeva i opreme kroz planiranje, praćenje i realizaciju kruh moj svagdanji, članak me zainteresirao sa tehničkog, organizacijskog i planskog aspekta.  Iščitavajući detaljan opis problema u održavanju protupožarnih zrakoplova, iz teksta su vrištali pojmovi: hitni popravak, pogrešan način popravka, teška oštećenja aviona, popravci zahtijevaju puno vremena, puno radnih sati, varenje oštećenja, osposobljenost djelatnika…

To me navelo na razmatranja da vidimo na koji način su se ove muke po održavanju mogle spriječiti ili barem svesti na najmanju moguću mjeru:

1. Pravovremeno planiranje aktivnosti održavanja zrakoplova

Svi strojevi, pa tako i protupožarni zrakoplovi, imaju svoje intervale održavanja i servisa. Povećan rizik nastanka požara je prisutan svakoga ljeta. S obzirom na to da nakon toga nema većih potreba za ovim zrakoplovima, djelatnici održavanja imaju na raspolaganju cca 9 mjeseci da isplaniraju i izvedu potrebne aktivnosti održavanja ili generalnog servisa, ovisno na što je od navedenog došao red. Pravovremeno planiranje i provođenje aktivnosti održavanja omogućilo bi da protupožarni zrakoplovi sljedeću ljetnu sezonu dočekaju spremni.

2. Planiranje trajanja radova za održavanje i popravke

Članak navodi da je na 4 zrakoplova bilo potrebno izvršiti velike C preglede. Da pojasnim, u održavanju zrakoplova postoje A, B, C i D vrste pregleda.

A Pregled i B Pregled

Svakih 8 do 10 tjedana, zrakoplovi se podvrgavaju A pregledu, pri čemu se mijenjaju filteri te provjeravaju i podmazuju kritični sustavi. Oprema za slučaj nužde prolazi detaljan pregled. A pregled traje od 6 do 24 sata za prosječan putnički zrakoplov.  Također, A pregled se izvodi svakih 400 do 600 sati leta, što bi u prosjeku bilo nakon svakih 300 letova.

B pregled je prije postojao kao zasebna aktivnost, međutim servisni avio centri su ga objedinili sa A pregledom. B pregled se provodio svakih 6 do 8 mjeseci i trajao je od 1 do 3 radna dana u hangaru.

C Pregled i D Pregled

Kompleksni radovi održavanja obuhvaćaju puno veći broj aktivnosti od A i B pregleda. Za odraditi C i D preglede zrakoplov potrebno je nekoliko tjedana. C pregled se provodi svakih 18 mjeseci ili svake 2 godine te traje otprilike 3 tjedna. Zrakoplov mora proći C pregled u trajanju od cca 6 000 sati održavalačkih radova, pri čemu djelatnici naprave detaljan pregled strukture trupa te podmazivanje svi kabela i spojeva.

Zrakoplovi u hangaru tijekom C pregleda (izvor)

D pregled obuhvaća najzahtjevnije radove održavanja od svih pregleda. Provodi se svakih 6 do 10 godina u izvođenje svih inspekcijskih pregleda te popravaka čitavog zrakoplova. Slikovito rečeno, djelatnici održavanja rastave zrakoplova da bi inženjeri i inspektori pregledali sve dijelove, pogotovo metalne konstrukcije, i potom ga ponovno sastave. Pritom se kompletno demontira stajni trap i strojni sustavi zrakoplova koji se potom pregledaju, ispitaju, poprave ili zamijene i na kraju montiraju.
D pregled traje od 3 do 6 tjedana i ima trošak od nekoliko milijuna dolara. Nakon što je dovršen, zrakoplov je zapravo vraćen na tvorničke postavke. Nakon što je zrakoplov prošao 2 do 3 D pregleda, troškovi održavanja premašuju njegovu vrijednost kao knjigovodstvene imovine tvrtke u čijem je vlasništvu.

Da se vratim natrag na muke po održavanju, s obzirom na to da je otprije bilo poznato kako je protupožarnim zrakoplovima bio potreban kompleksan C pregled koji u prosjeku traje 18 do 21 dan, pravovremeno planiranje trajanja popravaka i održavanja prikazano preko gantograma ili primjenom softvera CMMS bi unaprijedilo radove i stvorilo planirano vrijeme za neplanirane radove, tj. sanaciju oštećenja otkrivenih tijekom pregleda. Ujedno bi se efikasno rasporedili radni sati djelatnika.

3. Detaljna defektacija oštećenja i kvarova

Što je stroj kompleksniji, to će biti kompleksnija kontrolna lista (check lista) za njegov pregled i utvrđivanje oštećenja. Detaljna kontrolna lista usmjerava tehničare i inženjere održavanja da detaljno pregledaju sve dijelove, čime se izbjegava preskakanje koraka i ponavljanje zbog bojazni da se na neki dio zaboravilo, što dovodi do dodatnog trošenja vremena. Također, zrakoplovi su strojevi koji sa sobom nose povećani rizik (pogotovo putnički, tko je gledao emisiju o istragama zrakoplovnih nesreća zna o čemu govorim) i svaki previd može rezultirati sa katastrofalni posljedicama. Detaljna kontrolna lista će rezultirati još detaljnijim popisom oštećenja i kvarova koje treba otkloniti te ukazati održavateljima na slabe točke u dijelovima zrakoplova tamo gdje se utvrde ponavljajuća oštećenja.

4. Uključivanje preporuka proizvođača na vrijeme i usuglašavanje metoda popravaka

Prema navodima iz članka, tvrtka proizvođač protupožarnih zrakoplova poslala je upozorenje o potrebama za hitnim popravcima i pregledu spoja krila i trupa, međutim preporuke o načinima popravaka su bile neadekvatne. Usuglašavanje ispravnih načina pregleda i popravaka između tvrtke proizvođača zrakoplova i vlasnika trajalo je od rujna do siječnja (5 mjeseci). Svaki proizvođač redovito šalje korisnicima njegovih proizvoda preporuke i informacije (tkz. Technical service bulletin) o novitetima i skreće pažnju na potencijalne nedostatke. Također, dostupan je za razne upite korisnika i pružanje adekvatnih tehničkih informacija. Pravovremeno uključivanje preporuka proizvođača i usuglašavanje metoda pregleda i popravaka unaprjeđuje održavanje i izbjegava nepotreban gubitak vremena.

5. Pravovremeno naručivanje potrebnih rezervnih dijelova

Idući problem koji se dogodio bio je nedostatak rezervnih dijelova za popravke protupožarnih aviona. Ponovno se vraćam na preporuke proizvođača koji u korisničkim priručnicima obično u zadnjim poglavljima navodi popise neophodnih rezervnih dijelova koji obavezno moraju biti raspoloživi prilikom popravaka. Pravovremeno naručivanje rezervnih dijelova će osigurati njihovu raspoloživost u periodu izvršavanja planiranog pregleda i nepotreban gubitak vremena.

Skidanje rezervnih dijelova s jednog kanadera da bi se osposobio drugi u krajnjem slučaju može poslužiti samo kao vatrogasno rješenje dok ne pristignu novi rezervni dijelovi, ali nikako ne bi smjela biti uobičajena praksa. Također, ugradnja rabljenih rezervnih dijelova koji su bili u upotrebi nepoznati broj sati leta jednog protupožarnog zrakoplova predstavlja mačka u vreći i enormnu prijetnju za sigurnost leta drugog protupožarnog zrakoplova na koji se ugrađuje i razloga što može kod njega doći do pojave kvara taman nakon što je prošao C pregled. Za posljedice ovakve prakse predlaže pogledati jedan nastavak emisije o zrakoplovnim nesrećama.

6. Planiranje budžeta za potrebe održavanja

Veliki broj proizvođača strojeva zahtijeva da preglede i servise izvode samo njihovi djelatnici ili tvrtke koje su oni certificirali i ovlastili da izvode radove održavanja. U ovom slučaju servisni centar za održavanje određenih vrsta letjelica nema potrebne certifikate za održavanje zato što su a) certifikati skupi i b) takvih letjelica je premalo.

Planiranje budžeta za potrebe održavanja uz rezervne dijelove, materijal, troškove radova, pregleda i ispitivanje treba obavezno uključiti i obnovu certifikata. Tako će se a) omogućiti neometano izvođenje radova b) tvrtka koja posjeduje certifikat za servisiranje i održavanje specifičnog stroja time podiže svoju vrijednost i postaje usko specijalizirana pa može svoje usluge ponuditi i na tržištima susjednih zemalja i EU, čime otvara prostor za ostvarivanje dodatne zarade.

7. Redovita obuka i obnavljanje znanja djelatnika

Zadnji problem u održavanju zrakoplova je nedostatak obuke djelatnika u održavanju zrakoplova da popravljaju strukturu određenih letjelica prilikom C pregleda. Redovita obuka i osposobljavanje djelatnika povećavaju vrijednost tvrtke i čine ju konkurentnijom na tržištu. Slično kao kod posjedovanja certifikata, tvrtka ima mogućnost svoje specijalizirane djelatnike angažirati da popravljaju zrakoplove drugih zemalja i time ostvariti dodatan prihod.

Prve 3 godine, ili dok traje jamstveni period, ovisno kako je ugovoreno, proizvođač vrši servise i održavanje isporučenog stroja. Nakon toga, održavanje preuzima tvrtka koja je vlasnik stroja. Redovitim obnavljanjem znanja djelatnika podiže se kvaliteta održavanja, smanjuje se mogućnost pogreške i povećava se efikasnost prilikom izvođenja radova.

Kakva su vaša iskustva sa planiranjem radova na održavanju strojeva? Kako biste vi riješili probleme sa održavanjem zrakoplova? Podijelite svoja iskustvau komentarima!

Recenzija priručnika Održavanje i gospodarenje imovinom

Već dulje vrijeme intenzivno proučavam tehnički priručnik Održavanje i gospodarenje imovinom u izdanju Hrvatskoga društva održavatelja (HDO), člana Hrvatskog inženjerskog saveza. HDO je u suradnji s eminentnim stručnjacima (autori Tomislav Turk, Damir Buzov, Drago Frković, Marin Lovrović, Damir Škrinjar, Branimir Preprotić i Krešimir Brandt) izdao 2016.te priručnik koji pokriva široki spektar područja održavanja, upravljanja tehničkim sustavima i infrastrukturom te gospodarenja imovinom. Priručnik je tvrdo ukoričen, ima preko 400 stranica te se sastoji od 11 poglavlja.

Službeni opisa priručnika na web stranicama Hrvatskoga društva održavatelja (HDO) navodi:

S jedne se strane usavršavaju tehnološke komponente koje su subjekti održavanja, a s druge informacijsko-komunikacijske tehnologije koje omogućuju nove načine upravljanja održavanjem. Korektivna održavanja (održavanje po kvaru) postaju izuzetak i nužno zlo, a tehnologije preventivnog održavanja i gospodarenja tehničkim sustavima tijekom njihova životnog vijeka ubrzano se razvijaju. Tako održavanje prestaje biti mjesto troška, a postaje mjesto planiranja investicija i povećanja produktivnosti.

Priručnik je strukturiran sukladno potrebnim znanjima koje menadžer održavanja treba posjedovati, a koje je definirala krovna udruga održavatelja industrijskih postrojenja, EFNMS – European Federation of National Maintenance Society. Zahvaljujući tim kriterijima priručnik će služiti i kao udžbenik za tečaj te polaganje ispita i stjecanja certifikata Europski stručnjak upravljanja održavanjem EFNMS-a, koja postaje neophodan na europskom tržištu rada i sudjelovanje tvrtki na međunarodnim tenderima.

Auto su detaljno pokrili područja upravljanja i organizacije, teorijske podloge održavanja tehničkih sustava, informacijske sustave, rizike u održavanju i gospodarenju imovinom te normative koji se odnose na područje održavanja. Dotakli su se i sustava dokumentacije i vođenja podataka, statističkih analiza koje služe kao sjajna podloga za poslovno odlučivanje u održavanju kroz poslovnu inteligenciju, upravljanje radnom uspješnošću preko uloga ključnih djelatnika u održavanju te ključnih čimbenika uspješnosti (KPI, Key performance indicators) kojima organizacija potvrđuje nalazi li se na dobrom putu u praćenju performansi održavanja.

Zašto svaki održavatelj treba koristiti priručnik Održavanje i gospodarenje imovinom?

Priručnik daje zaista sjajnu i detaljnu teorijsku podlogu svima koji se bave održavanjem strojeva, strojarskih sustava i opreme. Sadrži obilje tablica, grafikona i razrađenih koraka na koji način se treba provesti npr. analiza kvarova, odrediti životni vijek opreme, koristiti određeni informacijski sustav poput SAP-a. Metodološki pristupa razradi organizacije održavanja u svakoj kompaniji i daje korisne smjernice kako oformiti kvalitetan tim djelatnika održavanja. Jasno i razgovijetno prikazuje radne procese, objašnjava pojmove u održavanju poput RCA, FTA, FMEA, MTBR, LCC, OEE….

Posebno mi se svidjelo što priručnik jednostavnim jezikom objašnjava zakone raspodjele, statističke metode za analizu kvarova i praćenje ponašanja strojeva te osnovni dijagram kade za prikaz kvarova tijekom radnog vijeka sustava. Na kraju svakog poglavlja je naveden sažetak i popis literature za onoga tko želi znati više. Autori su se također potrudili i uključili rječnik pojmova iz održavanja na engleskom i na njemačkom jeziku, što je zaista rijetkost u priručnicima koji se objavljuju u našoj zemlji.

Nit vodilja autora koja se proteže kroz čitav priručnika je da podignu razinu svijesti o kvaliteti održavanja i poticanju svih kolegica i kolega uključenih u održavanje da primjenom naučenog unaprijede praksu održavanja usmjerenog prema pouzdanosti u svakodnevnom radu, što je za svaku pohvalu.

Za kompanije koje se bore sa uvođenjem srukture i reda u svoje održavanje, ovaj priručnik će na jednom mjestu dati sve potrebne teorijske podloge i ideje kako i kojim putem krenuti. Također, kompanije koje pružaju konzultantske usluge u području održavanja će u priručniku obilje informacija za izradu analiza sustava upravljanja održavanjem, analizu infrastrukture i tehničkih sustava te provjeru pokazatelja uspješnosti.

Koji su nedostaci priručnika Održavanje i gospodarenje imovinom?

Sada dolazimo do dijela kada se unatoč brojnim prednostima javlja onaj famozni ali. Priručnik na jednom mjestu navodi popis normativa i standarda iz područja strojarstva važećih 2016.te, ali bi to poglavlje trebalo revidirati zato što su neki normativi u međuvremenu doživjeli novo izdanje pa sada više nisu ažurni.

Informacijski sustavi u održavanju su također prošli kroz brojna unaprijeđenja, ali su se autori  koncentrirali samo na jedan CMMS i objavili njegove printscreen-ove, nisu spomenuli ostale koji postoje i koriste se u kompanijama za praćenje performansi održavanja. Teorijski opis je dobar, međutim nije dovoljan osobi koja CMMS nikada nije vidjela niti koristila pa teško može doživjeti opisane smjernice za bolje korištenje CMMS-a u svakodnevnom radu. Također, softverski sustavi za upravljanje integritetom imovine (Asset integrity management software) nisu zastupljeni, a intenzivno se koriste zadnjih nekoliko godina i njihova primjena će se u budućnosti samo povećavati.  

Meni osobno najviše nedostaje detaljnih praktičnih primjera iz stvarnog života, tj. iz proizvodnih postrojenja u Hrvatskoj, gdje bi se reflektirali teorijski principi izneseni u brojnim poglavljima. Na kraju priručnika je navedeno nekoliko zanimljivih studija slučaja za pojedinu strojarsku opremu i bilo bi dobro da takvih studija slučaja ima više u ostalim poglavljima. Nedostaje mi i poveznica između praktičnih primjera uz diskusiju rezultata i načina na koji će određena metodologija poboljšati održavalačke procese u kompaniji kada se primjeni.

Također, brojni postulati zahtijevaju određeno praktično iskustvo i predznanje iz rada sa strojarskom opremom i sustavima kako bi primjena iznesenog gradiva bila uspješnija, tako da će novajlija u području održavanja bez poticaja i usmjeravanja od strane iskusnijih kolega teško sam realizirati npr. RCA ili FTA.

Zaključak

Priručnik Održavanje i gospodarenje imovinom kvalitetno pokazuje način na koji održavanje omogućava dodatnu vrijednost svakoj proizvodno orijentiranoj kompaniji. Temeljito obuhvaća organizaciju i strukturu održavanja, sigurnosne aspekte i utjecaj na okoliš, osiguranje kvalitete, tehnologije održavanja i osnove informacijskih sustava. Ima određenih nedostataka koje će vjerojatno autori unaprijediti u (nadam se) sljedećem izdanju priručnika, ali unatoč tome korisno će poslužiti svima vama koji se bavite održavanjem već dulje vrijeme i imate maglovitu ideju kako poboljšati ishode održavalačkih procesa u vašoj kompaniji ili u proizvodnom postrojenju (pogotovo ako nemate budžet za angažman skupih konzultanata).

Jeste li već koristili ovaj priručnik? Što smatrate zanimljivim i korisnim? Podijelite vaše dojmove u komentarima!

Optimizacija pouzdanosti nove strojarske opreme

Svaka proizvodno orijentirana kompanija nakon određenog vremena nabavlja novu opremu i strojeve, bilo da se radi o zamjeni postojećih zastarjelih strojeva ili o izgradnji novog postrojenja. Nabava, ugradnja i pokretanje u rad novih strojeva postavlja nove izazove pred djelatnike održavanja koji će se brinuti o toj opremi, pogotovo kada se oprema nabavlja preko projekata, pri čemu inženjeri za održavanje često nemaju saznanja o tome što se događa, već budu uključeni u završnoj fazi kada strojevi kreću s radom.

Tada na teži način naučimo da je najbolje čim prije uključiti se u sve aktivnosti povezane s novim strojevima i tako spriječiti kasnije probleme i glavobolje povezane s visokim troškovima održavanja, nepouzdanim radom, utjecajem na sigurnost i okoliš te kratkim životnim vijekom.

Put prema pouzdanosti opreme započinje već tijekom izrade tehničke specifikacije za nabavu nove opreme jer treba detaljno navesti procesne i tehnološke uvjete u kojima bi prema trebala raditi. Potom, priložiti detaljan popis fizikalnih i kemijskih svojstava radnog medija koji će oprema koristiti te proučiti dijagram tijeka procesa (process flow diagram) i P&I dijela postrojenja gdje se predviđa montaža nove opreme. Treba (pred)vidjeti na koji način će nova oprema utjecati na postojeći proces i na postojeću opremu koja radi u tom dijelu tehnološkog procesa te buduće zahtjeve. Stoga ćemo sada razmotriti korake za optimizaciju pouzdanosti u održavanju nove strojarske opreme.

• Aktivnosti za praćenje stanja opreme:

Ovisno o kritičnosti određene proizvodne opreme i sustava u kojem radi, praćenje pouzdanosti treba uključivati stalno motrenje temperature, tlakova i protoka, stanje maziva, radnog medija i rashladne tekućine, brzinu vibracija rotacijske opreme te standarde centriranja. Najbolje bi bilo ako se motrenje stanja vrši online/u realnom vremenu i može se trendirati nakon određenog broja dana ili tjedana.

Najbolja praksa je kada se sva raspoloživa tehnologija za motrenje stanja opreme može koristiti od prvog puštanja stroja u rad. Time se uspostavlja početno praćenje i referentne vrijednosti. Nakon toga mogu se prestati pratiti oni radni parametri za koje se ustanovi da tijekom vremena ne dodaju vrijednost. Prikupljanje svih relevantnih informacija na početku životnog vijeka stroja, edukacija i obuka operatera i inženjera održavanja dugoročno dodaju vrijednost održavanju stroja.

• Procedure za pregled i puštanje u rad nove opreme

Kompanija koja je vlasnik nove strojarske oprem treba imati jasno definirane procedure za određivanje razine prihvatljivosti svih preporuka proizvođača radi ostvarivanja uvjeta jamstva, kada su u pitanju ugradnja na temelje, spajanje novog stroja sa postojećim sustavima (cjevovodi, instrumentacija, elektrika), čistoća površina, procedura za centriranje, pravilan izbor maziva i potrebne količine, prihvatljiva veličina filtera te ostali potrebni uvjeti ovisno o specifičnostima postrojenja uz detaljno pisane procedure za pregled prije puštanja u rad, postupak puštanja u rad i potrebne provjere tijekom rada.

• Određivanje prihvatljive razine rada nakon prvog pokretanja nove opreme

Industrijski standard je da proizvođač stroja daje podatke o normalnom radu stroja, rutinskim aktivnostima održavanja i preporuke o podmazivanju. Negdje je uobičajeni interval kompletne izmjene ulja 3 000 sati rada, dok je drugdje 6 000 sati rada. Pritom, redovite analize ulja i dreniranje kućišta omogućavaju da se taj interval produži za barem još 1 000 sati rada.

Pojedini kompresor može raditi 25 000 sati između 2 generalna servisa, dok će kompresor drugog proizvođača prema preporuci raditi 18 000 sati, a servisni interval će se produljiti ovisno o stanju vibracija i kretanju radnih parametra kroz godinu.

• Upravljanje modifikacijama na novoj opremi

Ima i takvih slučajeva da je nedugo nakon ugradnje opreme na vidjelo izašla potreba za modifikacijama kako bi nova oprema mogla ispunjavati svoju funkciju. Takve situacije su najčešće posljedica previda u fazi konstrukcije ili nedovoljne količine informacija za konstruktora. Svaka modifikacija mora biti konstrukcijski izvedena isključivo od strane originalnog proizvođača opreme ili uz njegovu pismenu suglasnost i detaljno dokumentirana.

Često nova oprema radi pri većoj brzini ili pri većem radno opterećenju kako bi  se zadovoljili zahtjevi povećanog proizvodnog procesa. Ako modifikacija nije kvalitetno izvedena, dovesti će do prijevremenog kvara, stroj će imati kraću operativnu raspoloživost i trošak održavanja će nepotrebno porasti. Prema nekim istraživanjima, povećanje brzine vrtnje će skratiti životni vijek kugličnog ležaja do 50%. Dvostruko povećanje opterećenja na kuglice/nosive elemente će skratiti životni vijek ležaja do 80%.

• Ispitivanje uzroka kvarova

U slučaju jedne višestupanjske centrifugalne pumpe, kvarovi na unutarnjoj mehaničkoj brtvenici (do spojke) i na vanjskoj mehaničkoj brtvenici (nasuprot spojke) su se događali toliko često da ih djelatnici postrojenja smatraju uobičajenom pojavom. Prevelika učestalost kvarova na istom stroju ni u kom slučaju nije uobičajena pojava jer svaki kvar koji dovodi do značajnog gubitka proizvodnje treba biti detaljno istražen radi uklanjanja uzroka ili barem produljenja vremena između 2 kvara (MTBF).

Treba ispitati koji dio stroja se pokvario? Koliko često dolazi do kvara? Koji su bili radni uvjeti u vrijeme kvara? Zašto se to desilo? Je li bilo problema sa podmazivanjem? Koje metode prevencije će se implementirati da se spriječi ponavljanje istog kvara?  Koje su se preventivne aktivnosti provodile i koliko često? Kakav je utjecaj ljudskog faktora? Jesu li trendovi motrenje stanja opreme ukazivali na potencijalni kvar?

• Određivanje potrebne razine održavanja za novu opremu

Prvo treba uzeti u obzir trošak životnog vijeka stroja koji će biti zamijenjen te napraviti kompletnu reviziju povijesti održavanja. Ovi podaci pomažu u usporedbi i provjeri konstrukcije novog stroja. Provjerava se radno opterećenje, rasponi brzine vrtnje, radne temperature, potrebna ili očekivana razina održavanja, rezervni dijelovi (poput ležajeva, brtvi i filtera) te tolerancija na radne uvjete poput prihvatljive razine vibracija, čistoće maziva te centriranosti.

Konstruktor stroja ne mora uvijek biti 100% precizan pri inicijalnoj konstrukciji, stoga treba sve ispitati i provjeriti sukladnost sa standardima. Imajte na umu da nema te količine održavanja koje će ispraviti neadekvatno konstruiran stroj.

• Razvijen sustav pohrane podataka o održavanju nove opreme

Nakon što se nova strojarska oprema pusti u rad, operateri i održavatelji moraju biti svjesni promjena u radu i specifičnim zahtjevima održavanja te načina na koji kvaliteta dokumentacije utječe na svakodnevne aktivnosti održavanja. Bitno je voditi točnu evidenciju o svakom stroju, radnim parametrima, analizama medija i maziva te poremećajima u radu, zamjenama ulja, redovitim čišćenjima ili zamjenama filtera te uzrocima promjene ponašanja ili kvarovima.

………………………

Svaka nova strojarska oprema donosi sa sobom hrpu nepoznanica i novih problema. Dobra inženjerska praksa je održavati novu opremu na najbolji mogući način i uklopiti je u postojeće prakse održavanja uz potrebne prilagodbe. Također, treba redovito obavještavati proizvođača opreme o svim promjenama koje se jave, pogotovo u prvih nekoliko godina eksploatacije.

Na koje načine osiguravate buduću pouzdanost novih strojeva? Na koji način održavate novu strojarsku opremu? Na koje prepreke i kvarove ste nailazili? Kakva su vaša iskustva s nabavom i korištenjem novi strojeva? Podijelite u komentarima!

Vrijedi li plaćati produženo jamstvo za postojeću/nadograđenu strojarsku opremu?

Neki dan sam dobila mailom od jednog hrvatskog predstavnika, koji zastupa stranog proizvođača opreme, komercijalni letak koji je glasio:

„ Tvrtka ABCD najavljuje produženo jamstvo za reduktore uz servis/nadogradnju, 6 dodatnih mjeseci!”

Tko god da se bavi održavanjem opreme s vremena na vrijeme dobiva ovakve mailove od prodavača ili distributera opreme. Krenimo sada analizirati koliko je ovakva ponuda zaista korisna. Za početak, kada je riječ o strojarskoj opremi, prema čl. 423 Zakona o obveznim odnosima, komercijalno jamstvo

je svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora.  

Kako to izgleda u praksi kada govorimo o održavanju strojeva? Najčešće jamstvo traje 18 mjeseci od datuma isporuke opreme ili 12 mjeseci od datuma ugradnje, ovisno koji rok nastupi prvi i koji su uvjeti navedeni u ugovornoj obvezi isporučitelju od strane naručitelja. Nakon toga prestaje bilo kakva obaveza isporučitelja prema naručitelju. Isporučitelj podrazumijeva proizvođača ili ovlaštenog zastupnika/  isporučitelja/ dobavljača opreme, dok je naručitelj kompanija koja naručuje, ugrađuje i koristi opremu u svojem proizvodnom procesu ili u sustavu poslovanja. Prema čl. 376 Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o kupoprodaji, prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. 

Nakon isporuke, ugradnje i puštanja opreme u rad počinje teći jamstveni rok. Po isteku jamstvenog roka, isporučitelj nema više nikakvih obaveza prema naručitelju, osim ako nije drugačije ugovoreno, što se i dodatno plaća. Naručitelj ima 2 mogućnosti nakon isteka jamstva: 1) ugovoriti održavanje i servise sa isporučiteljem/ovlaštenim zastupnikom ili 2) sam održavati i popravljati opremu. Velike kompanije u > 80% slučajeva provode opciju br. 2).

Ponuda koju sam primila mailom je nadalje opisivala:

„Tijekom svakog servisa, postoji mogućnost da napravimo evaluaciju ili nadogradnju vaše opreme u skladu sa posljednjim konstrukcijskim poboljšanjima. Prije nego li se odlučite za popravak, upitajte naš stručni tim da napravi procjenu sadašnjih uvjeta rada kako bi osigurali najbolju efikasnost i povećali pouzdanost. Izaberete li nadogradnju, dobit ćete dodatnih 6 mjeseci jamstva uz poboljšane performanse.“

Pogledajmo sada ovu izjavu detaljnije. Reduktor koji promatramo je u kontinuiramo radu preko 9 godina i jamstvo mu je davno isteklo. Svake godine se redovito servisira uz obaveznu zamjenu potrošnih rezervnih dijelova poput brtvi i semeringa. Doživio je 2 havarije i po mojem mišljenju već u startu su neki dijelovi mogli biti konstruirani na praktičniji način, što bi ujedno skratilo vrijeme rastavljanja prilikom popravka. Tako dolazim do zaključka br. 1) proizvođač je i sam postao svjestan nedostataka u postojećoj konstrukciji pa se sada nastoji iskupiti ponudivši nadogradnju praćenu konstrukcijskim poboljšanjima. Naravno, na trošak naručitelja/vlasnika opreme.

Potom, koliko je realno da ćemo dobiti 6 mjeseci jamstva za reduktor star 9 godina uz izvedena poboljšanja? Nije definirano pokriva li jamstvo čitav reduktor ili samo poboljšanja koja bi proizvođač na njemu ugradio. Nadalje, ako smo sami sve do sada servisirali stroj, hoće li proizvođač to priznati i prihvatiti da napravi servis uz pružanje jamstva na izvedene radove?

Idemo razmatrati ponudu dalje. Reduktor radi u uvjetima rada koji u potpunosti ovise o proizvodnom procesu. Sama efikasnost reduktora ovisi o velikom broju faktora, posebno o opterećenju koje varira ovisno o opterećenju elektromotora i pogonjenog stroja. Većina proizvođača reduktora ne daje tablicu dozvoljenih tolerancija niti bilo kakve druge podatke o razlikama o postizanju efikasnosti kada reduktor radi pri punom opterećenju u odnosu na rad pri normalnom opterećenju.

S druge strane, pitam se koliko stručni tim proizvođača zaista može pružiti kvalitetne zaključke procjenjujući uvjete rada ovog reduktora naprosto zato što ne poznaju detaljno zahtjeve procesa i radnih parametara unutar kojih stroj radi, specifičnosti u održavanju, poremećaje u radu zbog različitih situacija, ugrađene rezervne dijelove i mjerne protokole koje smo zabilježili prilikom rastavljanja.

U osnovi, kada bih zatražila od njih evaluaciju, prvo bih morala dati hrpu informacija koje će negdje netko iščitavati i procjenjivati gledajući iz perspektive proizvođača. Pri tome je upitno koliko će/hoće li uopće uzeti u obzir mišljenje i zaključke inženjera održavanja i djelatnika koji doslovno svaki dan žive i rade uz taj stroj.

Zaključak br.2) Kolika je vjerodostojnost analize uvjeta rada i preporuka koje će nam plasirati proizvođač opreme? On sjajno zna konstrukciju i ponašanje opreme u testnim uvjetima, međutim njegovo poznavanje ponašanja stroja u stvarnim uvjetima rada koji ponekad mogu biti itekako brutalni i zaključci koje će nam dostaviti bi po meni trebali biti uzeti sa rezervom.

Svaki stroj generira trošak tijekom svog životnog vijeka (LCC), npr. trošak servisa, rezervnih dijelova, preventivnog i korektivnog održavanja i sl. Svaki stroj također stvara novu vrijednost u vidu količine kvalitetno proizvedenih proizvoda. Bitna stavka je da zarada na proizvodima uvelike nadmašuje troškove životnog vijeka stroja kako bi on za svog vlasnika bio isplativ.

Zaključak br. 3): Hoće li trošak servisa i nadogradnje od strane proizvođača dugoročno održati trošak životnog vijeka stroja niskim? Često se desi da nadograđeni/poboljšani strojevi sa sobom donesu i čitav set novih problema i kvarova koje do sada nismo imali jednostavno zato što su poboljšanja razmatrana kroz tvornička ispitivanja ili u češćem slučaju, kroz računalne simulacije i ne predviđaju 100% ponašanje stroja u realnim procesnim uvjetima (i ljudsko ponašanje prema njima 😉 ).

Kako se stroj sa nadogradnjama uklapa u postojeću strategiju i godišnji budžet održavanja? Troškovi nadogradnji često nisu mala stavka, a budžet održavanja se planira sredinom tekuće godine za nadolazeću godinu. Prilikom planiranja budžeta vrlo mali % održavatelja planira potencijalne troškove budućih nadogradnji opreme, tako da je vrlo upitno koliko će biti prostora za ovakve stavke. Drugo pitanje koje se nameće – koliki je udio troška produljenja jamstva u odnosu LCC?

Svaki stroj treba godišnje analizirati po pitanju pouzdanosti. Pouzdanost se također ostvaruje kroz ispravno rukovanje opremom, redovitu brigu, provođenje kvalitetnih aktivnost održavanje, rad unutar dozvoljenih parametara i sl. Proizvođač u svom letku spominje povećanje pouzdanosti, međutim nije jasno na što se konkretno ta pouzdanost odnosi.

Zaključak br. 4): pouzdanost opreme je vrlo ozbiljna stavka i manjak pouzdanosti kod određenog stroja predstavlja svakodnevni izvor stresa za inženjera održavanja. Svaka ponuda koja spominje magično povećanje pouzdanosti bi trebala objasniti na koji način će se to i ostvariti.

I za kraj, da odgovorim na pitanje postavljeno u naslovu, korist od plaćanja produljenog jamstva na strojarsku opremu temeljem nadogradnje je dvosjekli mač. S jedne strane, proizvođač opreme želi imati partnerski odnos sa korisnikom/vlasnikom opreme i zato nudi različite usluge za već prodanu opremu čime bi ujedno nastavio zarađivati na toj opremi. Tako od korisnika direktno dobiva vrijedne informacije kako se njegov stroj ponaša u stvarnim uvjetima eksploatacije i koje su mu slabe točke, čime ne mora nužno ulagati u skupa istraživanja, već prikupljene informacije analizira i iskoristi za poboljšanje postojeće konstrukcije.

S druge strane, kompanija koja u vlasništvu ima navedeni stroj dobiva ažurne informacije o razvoju strojarske tehnologije i informaciju o tome koje mogućnosti ima na raspolaganju kada je u pitanju poboljšanje stanja postojeće opreme. Stoga treba:

1. Detaljno analizirati koristi ponude u odnosu na nedostatke (sa gledišta rizika, sigurnosti, tehnološkog procesa, profitabilnosti i sl.)
2. Kvantitativno izračunati korist koju bi donijeli trošak nadogradnje i trošak produljenog jamstva (pitanja koja sam razmatrala u ovom članku daju poprilično dobar smjer za neku buduću analizu)
3. Donijeti zaključak argumentiran rezultatima stavki a) i b) te postupiti u skladu s njim

Što mislite o produženom jamstvu? Jeste li imali koristi od takve prakse? Koliko ste bili zadovoljni?

Podijelite vaša iskustva u komentarima!

10 preporuka za ispravno korištenje moment ključa

Ispravno korištenje alata ima veliku važnost u popravcima strojeva i opreme. Pogrešna upotreba alata prilikom sastavljanja stroja uzrokuje kraći radni vijek stroja i predstavlja opasnost za sigurnost djelatnika i okoliša jer je stalno prisutan rizik od neočekivane havarije. U ekstremnim slučajevima, stroj može zaribati, eksplodirati ili se razletjeti. Najčešći kvarovi nastali kao posljedica pogrešne upotrebe alata su otkazivanje ležajeva zbog smanjene zračnosti, pojava inicijalnih pukotina na kućištu zbog prejake zategnutosti vijaka, labavost dijelova zbog neodgovarajućeg momenta dotezanja te prenapregnutost vijčanih spojeva na prirubnicama.

Glavni način sprječavanja ovakvih kvarova je pravilna upotreba moment ključa, preciznog alata konstruiranog tako da se primjeni odgovarajuća sila dotezanja na spoj. Na tržištu postoje mehanički i električni/pneumatski moment ključevi, pri čemu ćemo u današnjem članku razmatrati pravilnu upotrebi mehaničkog tipa. Neovisno o tome dotežu li se matice na vijcima na kućištu centrifugalne pumpe ili matice na vijcima bloka dizel motora s 8 cilindara, važno je pravilno koristiti moment ključ. Svaki proizvođač strojeva i opreme u korisničkom priručniku s uputama za rad i održavanje daje raspon dozvoljenih momenata, definira redoslijed dotezanja i kazuje koliko puta treba dotegnuti ili olabaviti maticu da bi djelovanje sile na površine bilo jednoliko raspoređeno. Tablica prikazuje primjere vrijednosti momenata dotezanja za vijčane spojeve na brodskom dizel motoru.

Treba voditi računa o podmazivanju navoja te starosti korištenih vijaka i matica, s obzirom na to da utječu na moment dotezanja. Npr. kada se radi o dotezanju vijčanih spojeva na opremi koja radi pod visokim temperaturama i tlakovima, pravilo struke je da se svaki put koriste potpuno novi vijci i matice preuzeti sa skladišta te posebna vrsta masti.

Preporuke za ispravno korištenje moment ključa:

1. Pridržavajte se uputa proizvođača moment ključa za smjer dotezanja, odgovarajuće sile, redoslijeda dotezanja, korištenja maziva ili Molykote paste na navojima te ciklusa stezanja/otpuštanja.
2. Koristite moment ključ za primjenu određenog momenta na vijčane spojeve prilikom završne faze sastavljanja strojeva ili opreme. Nemojte koristiti moment ključa kao primarni i jedini alat za dotezanje i otpuštanje vijčanih spojeva.
3. Nemojte prijeći raspon ograničenja moment ključa. Pouzdanost mjerenja se temelji na postotku radnog raspona pri čemu većina mehaničkih ključeva ima radni raspon od 20% do 100%. Električni moment ključevi imaju raspon od 10% do 100%.
4. Nemojte koristiti produžetak ručke ili dodatne poluge prilikom dotezanja, osim ako to nije propisao proizvođač moment ključa. Svaki moment ključ ima specifičnu duljinu pa ga je potrebno obuhvatiti na sredini ručke. Ako se koriste obje ruke, tada obuhvatite sredinu ručke jednom rukom preko druge.
5. Okrećite moment ključ polagano i ujednačeno. Nemojte raditi nagle pokrete, tresti ključ ili naglo povlačiti.
6. Kada moment ključ prilikom dotezanja napravi “klik” ili kada se oglasi signalom (ako radite sa električnim moment ključem) znači da ste dotegli vijčani spoj traženim momentom i da trebate prestati s dotezanjem.
7. Redovito pregledavajte alat u potrazi za prisutnostima znakova oštećenja ili trošenja. Zamijenite nastavke/gedore koji su oštećeni.
8. Izbjegavajte bacanje ili ispadanje moment ključa na tvrde površine jer udarci mogu uzrokovati poremećaj kalibracije. Ako sumnjate u ispravnost kalibracije zbog pada ključa, pošaljite ga na ispitivanje ovlaštenom servisu ili proizvođaču.
9. Moment ključ uvijek čuvajte u kutiji zaštićen od vlage, utjecaja topline, korozivne atmosfere i prašine kada nije u upotrebi. Ako imate tip“klik”moment ključa , spremite ga tako da ste prethodno radni raspon podesili na najnižu vrijednost.
10. Jednom godišnje ili nakon svakih 5 000 ciklusa (ovisno što nastupi prvo) kalibrirajte moment ključ kod ovlaštenog servisera. Vodite evidenciju kada je moment ključ bio kalibriran. Ako ste i sami ovlaštena servisna radiona i želite dobiti npr. ISO certifikat, ovlaštene certifikacijske kuće će prilikom pregleda radione između ostaloga tražiti na uvid certifikate o umjeravanju preciznog alata pa je neophodno da imate ažurne sve potvrde o kalibriranju.

Ispravna upotreba alata i održavanje alata u ispravnom stanju doprinose bržem popravku, pouzdanom radu i produžavanju radnog vijeka strojeva i opreme nakon popravka te nižim troškovima održavanja. Korake opisane u ovom članku pogledajte i u kratkom videu.

Koliko često održavate alate koje svakodnevno koristite? Koliko često koristite moment ključeve? Podijelite svoja iskustva u komentarima!

18 pitanja važnih za analizu vibracija

Mjerenja vibracija kod rotacijski strojeva je jedan od alata dijagnostike i prediktivnog održavanja kojim pratimo stanje stroja i planiramo otklanjanje kvara prije nego se dogodi jer smo upoznati sa zdravljem njegovih dijelova. Često stroj ima konstantno povećane vibracije, međutim inženjer strojnog održavanja ne može odmah otkriti o kojem se problemu radi i što je uzrokovalo povećanje vibracija unutar strojnog sustava.

Danas ćemo razmotriti 18 pitanja primjenom kojih će si održavatelji pomoći u svakodnevnom radu i tumačenju prikupljenih podataka o vibracijama kako bi na vrijeme otkrili potencijalni uzrok kvara i poduzeli potrebne aktivnosti u njegovom sprječavanju. 

1. Jeste li panično zaustavili stroj na prvi neobičan zvuk? Kada primijetite odstupanja u radu (ako nisu takva da jasno ugrožavaju zdravlje, sigurnost i okoliš), nemojte odmah isključiti stroj već napravite dijagnostičku provjeru mjerenjem vibracija, termovizijskim snimanjem, ultrazvučnim ispitivanje ili nekom trećom neinvazivnom tehnikom te analizirajte dobivene rezultate.

2. Jesu li se povećane vibracije javile nakon pokretanja stroja u rad iz stanja mirovanja? Kakvi zahvati su poduzeti na strojnom sustavu ili pratećoj opremi dok je stroj bio u mirovanju? Je li npr. montirano novo vratilo, nova zaporna armatura ili su izvođeni građevinski zahvati u blizini stroja? Potencijalni uzroci vibracija mogu potjecati od promjena nastalih u radnoj okolini stroja, a ne od samog stroja.

3. Jesu li povećane vibracije bile prisutne prije zaustavljanja stroja? Ako su povećane vibracije prisutne od dana kad je stroj pušten u rad, tada imate problem koji potječe od pogrešne ugradnje, rezonancije u sustavu, neadekvatno balansiranog rotorskog sklopa ili potkapacitiranog/prekapacitiranog stroja?

4. Je li bilo izvanrednih događaja poput naglog prestanka napajanja pogonskog stroja ili pojave pumpanja? Često izvanredni neplanirani događaji poput pojave pumpanja u radu centrifugalnog kompresora dovode do oštećenja plinske brtvenice, ležajeva ili blagog savijanja vratila, što se kasnije manifestira pojavom povećanih vibracija.

5. Jesu li se naglo promijenili procesni uvjeti u sustavu, poput povećanja temperature radnog medija, nagle promjene brzine vrtnje stroja, naglog gubitka tlaka u sustavu ili još gore, nastanka hidrauličnog udara? Navedeni uzroci će svakako ostaviti traga na brzini vibriranja stroja u radu.

6. Je li došlo do promjene radnog medija? Promjena vrste radnog medija, tj. promjena fizikalnih i kemijskih svojstava radnog medija, ima utjecaja na dinamičke karakteristike stroja što za posljedicu ima povećanje vibracija.

7. Jeste li sigurni da su vrijednosti izmjerenih vibracija izvan dozvoljenog područja? Temeljem kojih i kakvih podataka ste došli do ovog zaključka? Npr. prilikom prvog pokretanja u rad novog stroja dobra praksa je izmjeriti vibracije i pohraniti podatke koji će kasnije poslužiti kao temeljne vrijednosti za usporedbu izmjerenih vrijednosti tijekom vremena. Također treba znati koje su dozvoljene ovisno o vrsti stroja. Standard ISO 10816-3 definira dozvoljenu brzinu vibracija ovisno o vrsti stroja i daje smjernice za usporedbu, što se vidi na slici 1.

Slika 1. Brzina vibracija ovisno o vrsti stroja i dozvoljene vrijednosti

Zelena polja područja označenog slovom A predstavljaju vrijednosti vibracija za nove strojeve pokrenute u rad i/ili strojeve nakon generalnog tvorničkog servisa. Žuta polja označena slovom B označavaju vrijednosti vibracija za strojeve koji su u konstantnom radu bez ograničenja. Narančasto obojena polja označena slovom C predstavljaju vrijednosti vibracija kod strojeva koji zbog nekog kvara više nisu prikladni da rade kontinuirano već mogu raditi isključivo kraće vrijeme, pri čemu treba napraviti korektivno održavanje čim se za to ukaže prilika. Crvena polja označena slovom D predstavljaju opasne vrijednosti vibracija gdje je velika vjerojatnost havarije stroja pa se takav stroj treba obustaviti jer nije za daljnji rad.

Prilikom definiranja dozvoljenih graničnih vrijednosti vibracija za vaše strojeve, preporučuje se ne uzeti vrijednosti koje su unutar manjih graničnih vrijednosti u odnosu na vrijednosti definirane standardom ISO 10816-3.

8. Je li sustav mjerenja vibracija kalibriran i daje li točne vrijednosti prilikom mjerenja? Ako je kojim slučajem jedna od sondi za mjerenje brzine vibracija oštećena ili je njen kabel u kvaru, izmjerene vrijednosti će biti pogrešne i nećemo imati konkretne podatke za analizu. Zato je potrebno redovito umjeravati i provjeravati sustav i komponente za mjerenje vibracija.

9. Je li rotacijski stroj nedavno bio centriran? Provjerite kakve vrijednosti horizontalnih i vertikalnih odstupanja su zabilježene u protokolu centriranja ili još bolje, demontirajte spojku pa provjerite centriranost. Nepravilno centriranje vratila pogonskog i pogonjenog stroja će pogađate već, uzrokovati povećane vibracije.

10. Jesu li nedavno napravljene rekonstrukcije sustava u vidu modifikacije pripadajućih cjevovoda, nosača, dodavanja nove opreme poput posuda, armature i sl.? U slučaju promjene cjevovoda ili dodavanja/ uklanjanja opreme potrebno je u suradnji sa projektantom napraviti novi hidraulički proračun i provjeriti zadovoljavaju li tehničke karakteristike stroja nastale promjene u sustavu.

11. Je li prisutna rezonancija? Ako sonda za mjerenje vibracija nije ispravno postavljena, može se dogoditi da pokupi signal koji ne potječe od samog stroja već je posljedica prisustva rezonantnog signala u okolini.

12. Je li došlo do povećanja vibracija na pomoćnim strojevima poput reduktora? Povećanjem opterećenja na zubima zupčanika u reduktoru doći će do promjena u vibracijama. Ako je u strojnom sustavu prisutan reduktor, treba pregledati zupčanike u potrazi za oštećenjima. Oštećenja zuba ukazuju na potencijalni problem torzijskih vibracija.

13. Je su li izvedene promjene u sustavu podmazivanja? Bilo je slučajeva kada je kompresor imao povećane vibracije jer je došlo do naglog gubitka ulja za podmazivanje zato što postojeća količina nije bila dovoljan za pokriti potrebe ugrađenih dodatnih cijevi prilikom rekonstrukcije sustava podmazivanja.

14. Imate li izvještaje o prethodnim servisima stroja i mjerne protokole? Jeste li uspoređivali zabilježene izmjere? Jesu li prisutna značajna odstupanja? Provjera podataka zabilježenih tijekom servisa će poslužiti za kontrolu stanja dijelova stroja te kao dokaz o (ne)adekvatno izvršenom servisu temeljem kojeg pokrećete eventualnu reklamaciju na radove.

15. Imate li izvještaje o prethodnim mjerenjima vibracija? Jeste li uspoređivali vrijednosti? Jesu li prisutna značajna odstupanja? Praćenje trenda prilikom mjerenja vibracija ukazuje na pogoršanje stanja dijelova, npr. kugličnih ležajeva. Iz tog razloga, potrebno je čuvati sve izvještaje i uspoređivati mjerenja.

16. Kakve su frekvencija izmjerenih vibracija? Npr. necentriranost stroja će se manifestirati u vidu brojčane vrijednosti umnoška broja okretaja, oštećeni zubi će se pokazati u vidu brojčane vrijednosti umnoška broja zubi i broja okretaja, necentriranost i debalans su povezani sa naglim promjenama frekvencije prilikom pokretanja ili zaustavljanja stroja tako da obavezno provjerite i frekvencije.

17. Poznajete li strojeve unutar proizvodnog procesa? Dnevni obilasci strojeva i opreme, vizualno praćenje te slušanje zvuka stroja u radu otkrivaju odstupanja od radnih parametara. Zvuk drobljenja i neuobičajeni šumovi su jasan znak da sa strojem nešto nije u radu a na vama je da otkrijete što se tu događa i zašto.

18. Jeste li angažirali specijalista da izvrši mjerenje vibracija i analizira dobivene rezultate? Mjerenje vibracija i tumačenje rezultata je kompleksan i vremenski zahtjevan zadatak pa se preporučuje angažirati stručnog tehničara ili specijalista koji će obaviti posao i dostaviti izvještaj s predloženim korektivnim mjerama. Često se ovakve stavke smatraju nepotrebnim troškom, međutim angažman stručnjaka će se kasnije isplatiti kroz uštedu na vremenu, obavljenom poslu i sprječavanju zastoja stroja (time i gubitka proizvodnje) zbog kvarova otklonjenih na vrijeme.

Na koji način mjerite i analizirate vibracije? Na koje probleme ste naišli prilikom tumačenja rezultata? Podijelite iskustva u komentarima!

Recenzija priručnik za Upravljanje održavanjem i inženjering

Priručnik za Upravljanje održavanjem i inženjering (Handbook of Maintenance Management and Engineering) napisala je skupina autora (Jezdimir Knežević ,Mohamed Ben-Daya, Salih O. Duffuaa, Abdul Raouf, Daoud Ait-Kadi), svi redom sveučilišni profesori s različitih fakulteta.

Službeni opis priručnika s web stranice nakladnika kaže sljedeće:

Priručnik Upravljanje održavanjem i inženjering pokriva širok izbor tema iz održavanja na teorijskim temeljima, znanstvenim istraživanjima te najavljuje nadolazeće trendove u znanstvenom području strojnog održavanja.

Jedno od glavnih poslovnih područja svake proizvodne kompanije bez obzira na branšu, veličinu i broj djelatnik je interdisciplinarnost strojnog održavanja; priručnik daje iscrpne analize, kvantitativne i kvantitativne preporuke za procjenu sustava održavanja te  fundamentalna i primjenjiva istraživanja iz šireg spektra održavanja, predlaže rješenja određenih situacija i upućuje na vještine upravljanja potrebne za evaluaciju i kontinuirano unaprjeđenje sustava održavanja.

Da bi bile konkurentne na domaćim i inozemnim tržištima, proizvodne kompanije moraju funkcionirati uz visoku razinu pouzdanosti strojeva i opreme kakva je bila nezamisliva i teško dostižna proteklih desetljeća. Zahtjevi za kvalitetom proizvoda, sve kraćim vremenom zastoja proizvodnog procesa i povećanom operativnom efikasnošću unutar brzo promjenjive okoline zahtijevaju visoku razinu održavanja.

U nekim slučajevima pred održavanje se postavlja zahtjev povećanja proizvodne učinkovitosti i profita te zadovoljstva krajnjih kupaca, uz istovremeno snižavanje kapitalnih i operativnih troškova.

S obzirom na navedene izazove, strategija održavanja mora biti skladu sa zahtjevima proizvodnih procesa i postojećom dobrom praksom.

Teme su izabrane tako da pokrivaju širok raspon problematike iz upravljanja održavanjem i inženjeringa kako bi pomogle svim zainteresiranim za održavanje bilo da su industrijski praktičari ili akademski istraživači.

Održavanje je u svim industrijama postalo multidisciplinarno područje i susrećemo se sa situacijama gdje je održavanje u potpunosti odgovornost djelatnika koji ne moraju nužno imati inženjersko obrazovanje.

Priručnik zato ima cilj pomoći djelatnicima na različitim razinama da bolje razumiju i savladaju izazove strojnog održavanja, bilo da se radi o voditeljima pogona, inženjerima, djelatnicima proizvodnje, iskusnim održavateljima ili početnicima u održavanju.

Priručnik je istovremeno kvalitetan resurs za tehničare, inženjere i sve djelatnike koji su na bilo koji način uključeni u održavanje strojeva i opreme.”

Što se tiče izvedbe, priručnik je podijeljen u 6 područja i sadrži 26 poglavlja na 700-tinjak koja pokrivaju širok raspon tema iz upravljanja održavanjem i inženjeringa.

Priručnik daje enciklopedijski pregled područja poput održavanja usmjerenog na pouzdanost, integrirano e-održavanje i inteligentni sustavi održavanja, utjecaj održavanja na okoliš, ljudske pogreške i siguran rad postrojenja, analize kvarova i stabla odlučivanja, razvoj računalnog sustava za upravljanje održavanjem, matematičko modeliranje na razini komponente, stroja i strojnog sustava…

Za razliku od priručnika koje sam do sada proučavala i koristila te napravila recenzije u člancima Održavanje i popravak strojnih elemenata, Održavanje usmjereno na pouzdanost, Potpuni vodič za preventivno i prediktivno održavanje, Inženjerski vodič za rotacionu opremu, ovaj priručnik je totalno drugačiji prvenstveno što se tiče pristupa i obradi teme te razini kompleksnosti.

Vidljiva je velika razlika u načinu pisanja koji je više orijentiran teorijski i stavu prema strojarskom održavanju iz pozicije profesora sa sveučilišta u usporedbi s priručnicima koje su napisali profesionalci s višegodišnjim praktičnim iskustvom u svakodnevnom radu na strojevima.

Opisani i razrađeni praktični primjeri su starijeg datuma te se većinom odnose na avionsku industriju, vojnu industriju, rudarstvo, automobilsku industriju i željeznice, vjerojatno zato što su autori svoj akademski rad usmjerili na ta područja.

Poglavlja usmjerena na upravljanje održavanjem predstavljaju strukturu organizacije kakva bi trebala biti da se izvuče maksimalna učinkovitost iz radnog procesa, djelatnika i resursa.

Priručnik je pretežito namijenjen održavanju u velikim kompanijama koje imaju više sličnih ili različitih procesnih postrojenja unutar iste grupacije.

Iznesene principe i preporuke morate staviti u perspektivu održavanja kojim se bavite, npr. ako radite održavanje farmaceutskog proizvodnog pogona prilagodit ćete principe takvoj vrsti postrojenja, za razliku od kolega koji rade u petrokemiji i koji će napraviti drugačiju prilagodbu radi specifičnosti strojeva o kojima brinu.

Poglavlja usmjerena na inženjering bave se unaprijeđenjem postojećih održavateljskih sustava i razradom optimizacije procesa.

Izneseni su  brojni matematički modeli za izvođenje različitih vrsta analiza kojima ćete detaljno modelirati prošlo i buduće stanje strojeva i strojnih sustava. Analize se sastoje od najjednostavnijih koncepata do složenih matematičkih formula, što je razumljivo kada uzmemo u obzir da različite industrije imaju različiti stupanj razvoja u održavanju.

Poglavlja su isključivo računski orijentirana ako trebate napraviti detaljnije analize ili kao pomoć pri izračunavanju parametara koji su od koristi za provjeru pouzdanosti rada vaših strojeva.

Naći ćete kvalitetne primjere na koji način korak po korak napraviti analize pouzdanosti pojedinačnih strojeva i čitavih skupina na postrojenju, analize pojedinačnih komponenti i svih komponenti u promatranom stroju, razvoj stupnja trošenja te razvoj kvara tijekom vremena.

Priručnik će dobro poslužiti ako vam je poslovni plan napraviti optimizaciju rada postojećih strojeva temeljem matematičkih modela i analiza jer ćete dobiti konkretne brojke o tome kolika je projekcija učestalosti kvarova za sustave sa različitim brojem komponenti.

Prema mojem iskustvu korisna poglavlja su bila: sustav upravljanja održavanjem, izrada i poboljšanje svakodnevnih radnh naloga, kvaliteta izvršenog posla, implementacija sustava održavanja usmjerenom na pouzdanost, određivanje prioriteta u popravcima te ciljevi koje mora ispuniti svaki popravak bez obizra na kompleksnost stroja.

Korisno za praktičnu primjenu su još načini kako izračunati pokazatelje uspješnosti održavanja, modelirati ponašanje stroja u budućnosti temeljem poznatog broja kvarova i primjenjenih održavateljskih tehnika te procjenu učinkovitosti održavanja po pitanjima:

Koji održavateljski poslovi moraju biti odrađeni?

Kada održavateljski poslovi moraju biti odrađeni?

Koliko je kompleksno izvršiti određeni održavateljski posao?

Je li sigurno izvršiti određeni održavateljski posao?

Koliko je djelatnika potrebno za izvršiti određeni održavateljski posao?

Koliki je trošak popravka?

Koliko dugo će strojni sustav biti u kvaru?

Koji alati i uređaji su porebni za popravak?     i

Koji stručni djelatnici trebaju za popraviti stroj?

Priručnik također upućuje na korelacije između performansi opreme i broja intervencija koje se rade u analizama pouzdanosti radi određivanja koliko je vremena proteklo od pojave prvog kvara ili koliko je prošlo vremena između 2 kvara i sve to u odnosu na količinu proizvoda određenog postrojenja te  utjecaj održavanja na sigurnost.

Učinkovitost se promatra kroz održavanje po radnim satima pojedinih stručnih djelatnika ovisno o radim satima sustava, ciklusima rada sustava održavanja po mjesecima i po održavateljskom poslu uz praćenje troškova.

Zanimljivo je i poglavlje o načinima kako izračunati i izraditi projekciju održivosti strojnog sustava kada je najveći utjecaj na dugovječnost u fazi konstruiranja stroja pa možete vidjeti koje su razlike u životnom vijeku u odnosu na tehničke karakteristike za različite varijacije konstrukcije.

Vrlo rijetko se u strojarskoj literaturi razmatra utjecaj garancije na održavanje jer budimo realni, koliko puta i kada smo i sami u praksi analizirali utjecaj garancije?

Često je odgovor – samoinicijativno nismo nikada, osim u slučaju kada stroj doživi žešću havariju tijekom trajanja garancije pa slijedi popravak i dugotrajno druženje sa ovlaštenim servisom ili predstavnikom proizvođača 😉

Priručnik nam također može pomoći pri uvođenju RCM-a jer ukazuje na dokument SAE JA-1011 američkog Society of Automotive Engineers koji daje određeni stupanj standardizacije za procese održavanje usmjerenog prema pouzdanosti te defnira proces kroz 7 pitanja temeljem kojih kasnije određujete pristup održavanju.

Pitanja glase:

1. Koja je funkcija i povezani standardi performansi opreme i strojeva u sadašnjem radnom okruženju?
2. Na koje načine stroj ne može ispuniti svoje funkcije?
3. Što uzrokuje svaki kvar ili nemogućnost ispunjavanja funkcije za koju je stroj namijenjen?
4. Što se dogodi sa strojem i sustavom kada se desi svaki kvar?
5. Na koje načine je bitan svaki kvar (utjecaj na zdravlje, sigurnost, okoliš)?
6. Što se može učiniti da se predvidi ili spriječi svaki kvar?
7. Što treba učiniti ako nema primjenjivi proaktivnih rješenja za ublažavanje kvara ili potpuno spriječavanje?

Navedena pitanja vam mogu puno pomoći ako ste i sami u procesu uvođenja održavanja usmjerenog prema pouzdanosti ili vas podsjetiti da ih iskoristite za analizu i poboljšanje sustava održavanja koji već imate.

Dodatno, ukupnu produktivnost održavanje dijela proizvodnog postrojenja ili čitavih pogona možete procijeniti analizom koja obuhvaća sljedeće:

1. Izbor sustava i prikupljanje potrebnih podataka
2. Definiranje granica sustava
3. Opis sustava i izradu funkcionalnih blok dijagrama;
4. Provjeru funkcionalnosti sustavaa i učestalost kvarova
5. Načine nastanka kvarova i analiza utjecaja (Failure mode and effective analysis – FMEA);
6. Izradu logičkog stabla odlučivanja te
7. Izbor zadataka koji će se implamentirati radi poboljšanja postojećeg stanja.

Priznajem da imam podvojeno mišjenje o ovom priručniku zato što je s jedne strane previše teorijski a mi smo ipak praktičari, dok s druge strane ima dosta razrađene matematičke modele koje možete preuzeti za obradu vaših podataka i direktno unositi formule u excel ili u kojem god programu radite analize pa štedite vrijeme i energiju.

Za kraj donosim popis prednosti i nedostataka pa vi sami prosudite kolika bi vam bila korist od ovakve vrste priručnika.

Prednosti Priručnika za Upravljanje održavanjem i inženjering:

Sviđa mi se što su navedene naučene lekcije iz područja upravljanja održavanjem kao smjernica inženjerima za buduće: konstruiranje, sklapanje sustava, projektiranje i instalaciju električnih kabela, elektronskih sklopova, ispitivanja opreme, brtvljenja i podmazivanja.

Objedinjene su brojne smjernice i korisna pitanja koja vas vode pri procjeni stanja vaših strojeva i opreme, tj. sve što sam navela u prethodnim paragrafima i još više.

Na jednom mjestu imate brojne matematičke modele koji idu korak po korak pod uvjetom da ste prethodno prikupili sve podatke.

Nedostaci priručnika: 

Autori za svako poglavlje daju reference na postojeću literaturu i (uglavnom vlastite) članke iz određenog područja, ali reference su stare 10 i više godina.

Stil pisanja je u potpunosti akademski te autori često citiraju svoje prethodno objavljene znanstvene radove. Za izradu analiza potreban je veliki broj uzoraka ili komada opreme pa je bolje koristiti matematičke modele za analizu stanja u velikim postrojenjima sa brojnim strojevima istog tipa npr. ako imate 50 pumpi, 30 parnih turbina male snage, 20 ventilatora i sl.

Potrebno je puno truda i vremena za empirijsko prikupljanje podataka i parametarski pristup modeliranju pod uvjetom da imate kvalitetne i istinite podatke koje ste sami provjerili.

Nema smjernica za provjeru kvalitete prikupljenih podataka, matematički modeli zahtijevaju napredno poznavanje matematike i statistike, pogotovo za tumačenja rezultata.

Definicije iz održavanja i podjele se ponavljaju iz poglavlja u poglavlje što pomalo postaje monotono, valjda su se autori vodili izrekom – ponavljanje je majka mudrosti.

Iako je priručnik između ostalog namijenjen i početnicima u održavanju, mislim da će početnicima biti teže razumljiv i morat će uložiti više truda i vremena u proučavanje (da ne spominjem pokušaj primjene u praksi) jer izneseni principi ipak zahtijeva određeno prethodno iskustvo za praćenje i razumijevanje sadržaja .

Koji stručni priručnik koristite u praksi? Zašto? Podijelite vaša iskustva u komentarima ili mi napišite recenziju i na taj način podijelite kvalitetnu literaturu s kolegama pa ću objaviti vašu recenziju na blogu!

6 preporuka za montažu brtvi kod prirubičkih spojeva

Prirubnički spojevi su svuda oko nas u procesnoj industriji. Pojedino manje procesno postrojenje može imati od 100 do 200 prirubničkih spojeva različitih dimenzija, položaja i otpornosti na tlakove i temperature radnog medija. Oštećene brtve među prirubničkim spojevima uzrokuju propuštanja, prekid rada u procesu proizvodnje, gubitak profita te uzrokuju velike štete za okoliš.

Prema istraživanjima, otprilike 85% oštećenih brtvi je posljedica pogrešne montaže. Iz tog razloga, važno je educirati djelatnike i primjenjivati odgovarajuće procedure za montažu brtvi i spajanje prirubničkih spojeva. Danas razmatramo 6 dobrih praksi prilikom zamjene brtvi mđu prirubničkim spojevima na cijevima različitih promjera.

Prije početka zamjena brtve na prirubničkom cijevnom spoju, potrebno je slijediti sve kompanijske sigurnosne procedure i provjeriti da su cijevi drenirane, da nije prisutan energetski napon, tj. da je prisutno uzemljenje te da cijevi nisu pod tlakom. Potrebno je koristiti osobna zaštitna sredstva i potreban alat minimalno sastavljen od kalibriranog mehaničkog ili hidrauličnog ključa, čelične četke, krpe za čišćenje, petroleja ili odgovarajuće tekućine za čišćenje, mjernih listića (špijuni), udarnih ključeva za stezanje i odgovarajuće masti ili paste.

1) Očistite i pregledajte brtvene površine

Jednom kada se odvoji prirubnički spoj i skine brtva, potrebno je očistiti svu prljavštinu s brtvenih površina na prirubnicama pomoću čelične četke. Nemojte koristiti dlijeto, sjekače i čekić ili abrazivne materijale jer ćete tako oštetiti brtvenu površinu prirubnice. Temeljito pregledajte očišćene površine u potrazi za udubljenjima, tragovima točkaste korozije, tvrdokornim naslagama radnog medija ili metalnih čestica koji mogu uzrokovati probleme prilikom brtvljenja.

Ako su vidljiva oštećenja brtvenih površina prirubnica, usporedite ih sa standardom ASME PCC-1 Prilog D i provjerite dozvoljenu plosnatost površine u odnosu na dubinu oštećenja da biste utvrdili je li potrebno strojno obrađivati prirubnicu. Očistite i pregledajte vijke, matice i podloške u potrazi za deformacijama, pukotinama i neravninama. Ako otkrijete ova oštećenja na bilo kojoj komponenti prirubničkog spoja, npr. izglodane navoje na vijku, zamijenite oštećeni vijak novim. Kada pregledavate očišćene vijke i matice, probajte da matica lagano prolazi preko navoja vijka prije montaže nazad na prirubnički spoj kako biste se uvjerili da nema oštećenja na navojima vijka.

2) Postavite prirubnice u istoj ravnini

Postavljanje prirubnica u istoj ravnini tkz.centriranje prirubničkog spoja je prvi preduvjet učinkovitog brtvljenja. Prirubnice moraju biti paralelne kada se montiraju jedna uz drugu. Takav položaj omogućava jednoliko opterećenje duž čitave brtvene površine i nepropusno brtvljenje.

Standard ASME PCC-1-2013 Prilog E—Smjernice za prirubničke spojeve daje nam smjernice za dozvoljene vrijednosti paralelnosti prirubnica, položaj centralne linije (centriranost unutarnjih promjera na provrtu svake prirubnice, centrirani položaj provrta za vijke koji omogućava umetanje vijaka na obodima obje prirubnice bez da se vijci savijaju, preveliki razmak koji se određuje tako da je razmak između dvije prirubnice dvostruko veći od maksimalne debljine izabrane brtve.

Ako je potrebno primijeniti više od zahtijevane sile za spojiti dvije prirubnice, znači da trebamo vidjeti gdje je problem, jer tako dolazi do prenaprezanja cijevi i kažemo da cijevi „vuku“, pogotovo ako su spojene na tlačnu i usisnu stranu pumpi. Nikada nemojte pretezati prirubnički spoj da bi brže bolje spojili dvije prirubnice jer ćete stvoriti više štete nego koristi. Također, prilikom spajanja prirubnica nemojte koristiti odvijač ili pajser kao pomagalo za postizanje centriranja prirubničkog spoja. Umjesto toga postoje drugi alati poput libele te hidrauličnih ili mehaničkih uređaja za ostvarivanje linearnog i kutnog centriranja.

3) Pravilno monirajte brtvu

Brtve moraju biti uskladištene na suhom mjestu u horizontalnom položaju da se izbjegne deformacija materijala. Prije montaže, pregledajte novu brtvu – je li cjelovita, pravilno izrezanog oblika, bez sitnih pukotina ili poderotina. Brtva mora biti odgovarajućih dimenzija, unutarnji promjer brtve ne smije biti manji od unutarnjeg promjera prirubnice. Nemojte koristiti više brtvi kako bi „podebljali“ postojeću brtvu. Postavite brtvu između dvije prirubnice i također centrirajte.

Provrti na obodu mogu biti neznatno širi od promjera vijaka jer će to pomoći centriranju. U slučaju otežane montaže ili horizontalne montaže, nikad nemojte koristiti kompozitne ili adhezivne smjese na površinama brtve. Korištenje ovakvih smjesa će vam uzrokovati 2 problema: a) smjesa djeluje poput maziva i olakšava brtvi da sklizne sa svojeg položaja među prirubnicama zbog djelovanja unutarnjeg tlaka i hidrostatičkih sila koje pritišću prirubnički spoj i guraju brtvu van spoja i b) kemijski sastav smjese može reagirati s materijalom od kojeg je izrađena brtva te oštetiti njene površine i skratiti životni vijek brtve pa će prije doći do propuštanja.

Prilikom montaže brtvi punog profila, ubacite 2 ili 3 vijka kroz provrte obiju prirubnica i provrte brtve jer ćete tako pozicionirati brtvu i spriječiti njeno pomicanje prilikom dotezanja prirubničkog spoja, ujedno smanjujući rizik oštećivanja ili uklještenja brtve.

Na slici 1. prikazano je svih 6 preporuka za pravilnu montažu prtvi među prirubničkim spojevima.

Slika 1. Pravilna montaža brtvi među prirubničkim spojevima na cijevima

4) Podmažite nosive površine

Podmazivanje nosivih površina vijaka, matica i podloški je krunski korak prilikom montaže nove brtve. Korišteno mazivo, pasta ili sprej moraju imati fizikalna i kemijska svojstva koja odgovarati temperaturi i tlaku, sprijačavaju nastanak korozivnosti prirubničkog spoja, smanjuju trošenje i olakšavaju kasnije rastavljanje prirubničkog spoja, smanjuju utjecaj vibracija te povećavaju otpornost na naprezanje spoja tijekom rada jer cjevovodi dilatiraju (a dilatacijama su izloženi i prirubnički spojevi).

Mazivo ili pasta se nanose u tankom sloju i moraju biti jednoliko raspoređeni po svim nosivim površinama svih navoja, matica i podložaka. Mazivo se ne smije nanositi na površine brtvi ili prirubnica, te površine treba očistiti petrolejem ili odgovarajućim sredstvom za odmašćivanje.

Većina maziva ili pasti za brtvene spojeve u kemijskom sastavu sadrži spoj grafita i bakra/Cu ili grafita i aluminija/Al zato što Cu podnosi radne temperature do 980°C, Al do 540 980°C i grafit preko 1000°C. Međutim, Cu i Al kemijski reagiraju s određenim radnim medijima poput acetilena i amonijaka pa treba uzeti maziva i paste drugačijeg kemijskog sastava. Npr. maziva ili paste s molibden disulfidom ili niklom mogu podnijeti visoke temperature i kemijski su inertni pa se više preferiraju u takvim situacijama.

5) Postavite i dotegnite sve vijke

Svi vijci moraju biti odgovarajuće duljine. Prije dotezanja matica, provjerite momente dotezanja s proizvođačem brtvi tj. vrijednosti momenta dotezanja. Naprezanje vijaka nastalo tijekom dotezanja primjenom odgovarajućeg momenta mora biti unutar granica čvrstoće materijala od kojeg su načinjeni vijci. Također, možete zatražiti od proizvođača brtvi da vam dostavi izračun potrebnih momenata dotezanja ovisno o vrstama brtvi koje montirate na prirubničke spojeve. Kada se dotežu matice, obje prirubnice moraju biti postavljene paralelno jedna nasuprot drugoj.

Najbolji način za postizanje paralelnosti prirubničkih površina je iskustvenom tehnikom dotezanje matica pomoću moment ključa na suprotno postavljenim vijcima u više prolaza. Tijekom svakog prolaza koristite mjerni listić (špijun) da biste izmjerili zračnost među prirubnicama i provjerili je li održana paralelnost. U slučaju da zračnosti nisu iste na različitim mjestima, potrebno je smanjiti moment dotezanja ili u potpunosti demontirati matice pa krenuti s dotezanjem ispočetka kako bi zračnost bila jednolika u čitavom prirubničkom spoju.

Slika 2. prikazuje redoslijed dotezanja vijaka na prirubničkom spoju ovisno o broju vijaka. Iskustveno, u prvom prolazu se lagano zategne prvi vijak zatim se ide direktno na vijak postavljen prekoputa  ili na drugi vijak položen za 180°, potom za 1/4 kruga ili 90 ̊ na treći vijak i izravno preko na četvrti. Redoslijed se nastavlja dok nisu svi vijci zategnuti potrebnim momentom.

Slika 2.: Redoslijed dotezanja vijaka na prirubničkom spoju ovisno o broju vijaka

Dotezanje matica u 4 prolaza se radi tako da: a) dotegnite matice u prvom prolazu ali nemojte da moment prijeđe 20% preporučene vrijednosti momenta b) u prvom prolazu dotegnite svaku maticu do cca 30% preporučene vrijednosti momenta c) u drugom prolazu dotegnite svaku maticu do cca 60% dozvoljene vrijednosti momenta d) u trećem prolazu dotegnite svaku maticu do cca 100% dozvoljene vrijednosti momenta i za kraj e) primijenite još jednom dotezanje pri maksimalno dozvoljenom momentu na sve matice u smjeru kazaljke na satu radi osiguranja.

U postrojenju, kada svaki dan imate za zamijeniti brtve na preko 10 – 15 prirubnički spojeva različitih promjera i broja vijaka, malo je vjerojatno da ćete stalno provjeravati postotak momenta dotegnutosti i raditi više od 3 prolaza. Da si pojednostavite, preporučljivo je markerom napisati brojeve na vijke prema redoslijedu dotezanja kao što je označeno na slici 2. tako da vam je lakše pratiti proceduru, pogotovo kod prirubničkih spojeva velikih promjera koji imaju 12 i više vijaka.

6) Provjera dotegnutosti vijčanih spojeva

Rasterećenje ili opuštanje dotegnutog prirubničkog spoja se obično događa unutar 24 sata nakon zamjene brtve. Uzrokuju ga rasterećenje vijčanog spoja i puzanje brtvenog materijala. Zato je preporučljivo ponovno izvršiti dotezanje nakon 24h dok je sustav cijevi još na temperaturi okoline i atmosferskom tlaku, prije nego se u cijevi uvede radni medij određenog tlaka i temperature.

Vijčani spojevi se ne smiju dotezati kada je sustav ispunjen radnim medijem određenog tlaka i temperature. Također, ne preporučuje se ponovno dotezati brtve izrađene iz mekanih elastomernih materijala nakon što je prirubnički spoj bio izložen radnom tlaku i temperaturi (u praksi se još naziva dotezanje na toplo), inače će brtva puknuti i uzorkovati propuštanje medija što predstavlja veliku opasnost za djelatnike i okoliš. Jednom korištenu brtvu ne treba koristiti ponovno jer je izgubila svoja fizikalna i mehanička svojstva.

Ponovna provjera dotegnutosti ne garantira da će svi spojevi biti 100% nepropusni ali primjena 6 preporuka povećava pouzdanost prirubnički spojeva i omogućava efikasno brtvljenje. Procedura bi trebala biti standardizirana za većinu prirubničkih spojeva u procesnoj industriji poput naftne, kemijske i petrokemijske. U praksi je moguće imati i posebne prirubničke spojeve za koje se onda mora koristiti i poseban alat i dodatni koraci u proceduri dotezanja uz pojačane mjere sigurnosti.

Imate li proceduru za zamjenu brtvi u prirubničkim spojevima? Koliko često mijenjate brtve? S kojim problemima se susrećete? Podijelite svoja iskustva u komentarima!